...Prenesemo li fokus s umjetnosti na arhitekturu, s pravom se možemo zapitati hoće li hrvatski arhitekt, koji već neko vrijeme pati od 'recesijske lijenosti' i počinje zaboravljati izvorno značenje riječi produktivnost, postati 'lijen u pragmatičnom smislu'? Hoće li početi baviti se drukčijim pitanjima arhitekture - onima koja su izvan i iznad zakona tržišta, odnosno sustava globalne proizvodnje, razmjene i potrošnje? Vrijedi li ponadati se kako 'pravo na arhitektonsku lijenost' pokreće dugi niz drugih pitanja, koja se već počinju kotrljati – simbolično ili na barikadama? I na kraju možemo li zamisliti arhitekturu koja bi 'materijalizirala vrijednost lijenosti'?